Najbolji priručnik za vaspitanje dece

Najbolji priručnik za vaspitanje dece

Ili kako sam napokon dobila inspiraciju za pisanje priloga roditeljima

Dragi roditelji,

Priznajem da se ova kategorija ispostavila kao najteža. Sve ostale pero lake, roditeljska za finale!

Prvo, nisam znala kako da započnem a da ne zvuči kao pridika, savetovanje, pametovanje, podilaženje.

Drugo, ni ja kao roditelj nisam primer mudrih roditeljskih fora i fazona. To što sam strastven Montesorijanac i godinama sam u neposrednom radu sa decom, ne čini me jačom i pametnijom u ulozi roditelja. Ponekad me bunilo i ometalo…

Da se dogodilo da se nisam usudila i upustila u avanturu pisanja bloga, to bi bila iz ova dva razloga: ko sam ja da vam pišem i kakav vam to primer dajem? 

Kad sam u dilemi i teško mi je da odlučim, primenim savet najboljeg drugara iz srednje škole.

Najbolji odgovor na svako pitanje je ljubav.

Kad odlučujete i delate iz pozicije ljubavi, neće biti lakše ali su manje šanse da ćete omašiti. Montesori volim a ljubavi prema deci nemoguće je opisati… Možda ove slike govore više od hiljadu reči.

Kako to biva, na svom Montesori putu, jedan susret dao mi je ideju vodilju za pisanje priloga roditeljima. Dogodilo se kad je ova mama izašla u grad! Noću!!! U velikom poznatom društvu, jedna uvek nasmejana osoba, takođe mama, čestitala mi je na pokretanju bloga. Dok traje svirka, u galami, kaže mi nešto u njenom stilu: „Odlično je, samo puni! I da ti kažem, kad sam pročitala, shvatila sam! Pa svi mi roditelji smo u stvari Montesori!“

KLIK! Leglo!

Nije važno što se ovaj pristup zove Montesori, već je važno što se polazi od prirodnih, spontanih i unutrašnjih potencijala koje imamo u sebi kao roditelji.

Montesori pristup primenjujete svaki put kad se povežete sa unutrašnjim planom razvoja- tajnom, koju nosi vaše dete, Vaš najbolji priručnik za vaspitanje. 

Kako doći do tajne vašeg deteta?

Verujem da već jeste.

To je ona individualnost koju samo vi uočavate kod vašeg deteta.

To je ona konstantna iskra koju vaše dete prati kao svica u letnjoj noći.

Vi ste povezani sa njom, štitite je i uživate. Srećni ste a bezmernost vaše sreće može se jedino meriti beskonačnošću briga koje vas preplave svaki put kad se dete otpusti od vas.

Za početak evo malo teorije, potom posmatrajte vaše dete. Šta je to što ono voli, šta radi sa lakoćom, šta mu je teško a šta ga najviše usrećuje. (Pri tom se ne misli na crtaće, video-igrice i slatkiše ☺)

Marija Montesori je oblikovala svoju metodu posmatrajući decu.

Posmatrala je decu različitih uzrasta, u različitim stadijumima razvoja, različitih društvenih slojeva, decu iz tadašnjih „azila za umobolne“ (decu sa smetnjama u razvoju), potom decu iz siromašne četvrti Rima gde je otvorila svoju prvu Dečiju kuću.

Posmatrala je decu u različitim vremenskim periodima i na drugim kontinentima.

Ono što je otkrila da svako dete ima, nezavisno od toga gde se rodilo i u kojoj kulturi, nazvala je:

Univerzalne karakteristike detinjstva

Znači, bez obzira da li je dete iz Srbije ili Japana, iz mešovitog braka, sa izolovanog ostrva ili urbanog Menhetna posedovaće sledeće (univerzalne) karakteristike:

  • Sva deca imaju upijajući um;
  • Sva deca prolaze kroz periode posebne osetljivosti;
  • Sva deca žele da uče;
  • Sva deca uče kroz rad i igru;
  • Sva deca imaju nekoliko faza razvoja;
  • Sva deca žele da budu samostalna.

Za sada ukratko, a „naširoko“ možete naći u kategoriji Teorija, ukoliko želite da produbite ovu temu.

Upijajući um

Upijajući um je način na koje dete uči. Do treće godine, čuli ste mnogo puta, dete je kao sunđer!

Detetov um oblikuju svi pojmovi koji su se utisnuli do tad i imaju veliki uticaj na budući razvoj.

Svaki utisak koje dete primi mora imati i svoj otisak ka spoljašnjem svetu.

Zato moramo paziti šta mu serviramo, vratiće nam se kao bumerang!

Od treće do šeste godine i dalje traje faza upijajućeg uma ali se pojavljuju svest i volja. Tada je dete sposobno da kontroliše svoje radnje i neće oklevati da se suprostavi i izbori za svoje, zahvaljujući ovim dimenzijama (svesti i volje).

Ovo je razdoblje kada dete brzo i lako usvaja veštine. Proces učenja je aktivan i dete ima urođen nagon i energiju, što utiče na učenje. Detetu treba omogućiti što više slobode kako bi potpuno razvilo svoje potencijale (slobodu sa postavljenim granicama i poštovanjem pravila).

Periodi posebne osetljivosti

Periodi posebne osetljivosti odnose se na razvojna razdoblja u kojima dete pokazuje intenzivno zanimanje za neku aktivnost koju je samo izabralo i često je ponavlja. U praksi to se događa kada:

  • dvogodišnjak postavlja u red igračke i sve čega se dohvati, „urede“ se i puževi u dvorištu posle kiše (period posebne osetljivosti za red/pravilnost);
  • sa 18 meseci oduševi se travčicom, ulovi insekta ili primećuje sitne detalje u slikovnicama (period posebne osetljivosti za detalje);
  • desetomesečna beba koja sve što dodirne želi da strpa u usta i na taj način stimuliše neurološke strukture za jezik (period posebne osetljivosti za usavršavanje čulnih sposobnsoti);
  • četvorogodišnjak odjednom broji sve, stubove, stepenice, stubiće (period posebne osetljivosti za brojke i matematiku);
  • trogodišnjak samo priča, priča i priča, prepričava i dovršava priče, što je posledica velike mobilnosti jezika (period posebne osetljivosti za jezik/govor).

I tako dalje…

Moja prijateljica je začuđeno komentarisala to što njena ćerka mesecima dolazi iz vrtića sa išaranim papirićima od metalnih šablona. Sa druge strane ja oduševljena! Devojčici rade prstići i šake, stimuliše se mišićna muskulatura i pokreti ruke važni za pisanje, mozak stvara na hiljade i hiljade dobrih veza. Ona  ispunjava svoj unutrašnji plan izgradnje, pomalo nam otkrivajući svoju tajnu. Ima svega tri i po godine a radi sa zahtevnim materijalom – šablonima. Sve što će naučiti sada, trajno je i samo njeno. Nalazi se u periodu posebne osetljivosti za pisanje, a po Mariji Montesori pisanje dolazi pre čitanja, lakše je i prirodnije za dete.

Kada sam pitala prijateljice i roditelje iz vrtićke grupe šta bi voleli da čitaju na blogu, uglavnom su odgovorili da su to igre i aktivnosti po godinama.  Umesto po uzrastu, probajte da pratite svoje dete po periodima posebne osetljivosti.

Sva deca žele da uče i sva deca uče kroz rad i igru

Vaše dete ima urođenu motivaciju da uči. Učenje je proces u kome dete treba da bude aktivno i počinje od rođenja. Dete uči kroz spontanu igru koja nastaje kao naš odgovor na njegove razvojne potrebe. Po Mariji Montesori dete kad uči i igra se, ono radi. U tom radu nije važan produkt nego proces.

Kad je Marija Montesori osmišljavala svoj metod rada, ona nije imala „Kineze“ i Aliexpres, aparat za plastifikaciju i pom-pomove. Svakako nije imala gomilu plastičnih čepova kojim se napravi neki materijal i predstavi kao Montesori.

Imala je samo prirodno okruženje deteta.

Dok je kreirala školski sistem, njen sin Mario je sa lokalnom učiteljicom i decom šetao i istraživao po obližnjoj džungi u Indiji i zajedno su osmislili neverovatan školski kurikulum. Bez ministarstva prosvete, stručnjaka i izdavačkih kuća, školski kurikulum se nalazi samo na jednom papiru, pokriva uzrast od 6 do 12 godina i primenjiv je nakon više od 50 godina.

Zbog prirode svog posla probala sam i prošla Pinterest-Internet-Instagram fazu kreiranja igara i materijala. Moje dete takođe sa mnom. I moji đaci. Nešto je bilo super a nešto totalni promašaj. Najbolje igre su proistekle iz ćerkine tajne, od mene prepoznate i „ukopčane.“ Najbolje su prošle lekcije u školi u kojima su đaci učestvovali.

Sva deca prolaze kroz sledeće faze razvoja po Mariji Montesori:

1. faza je od rođenja do šeste godine života. Do treće godine dete ima upijajući ili nesvesni um, a od treće do šeste godine svesni um.

2. faza razvoja je od šeste do 12 godine. Ovaj uzrast naziva se još i doba usvajanja kulture.

3. faza razvoja je od dvanaeste do osamnaeste godine života. U ovom razdoblju po M.Montesori treba isto toliko brige i pažnje koliko i detetu do šeste godine, zbog velikih promena kroz koje prolaze pubertetlije.

Deca žele da budu samostalna

Ovu karakteristiku najbolje oslikava najčešće citirana rečenica Marije Montesori „Pomozi mi da uradim sam“. Potrebno je da detetu pokažemo veštine koje su mu potrebne da bi uspelo raditi samo.

Ne postoje dva ista deteta, ni od istih roditelja. Svako dete je jedinstveno i slediće svoj prirodni razvojni put. Na tom putu svako dete imaće svoj tempo i brzinu.

Za kraj ovog priloga, ali i za početak svih ostalih, još jedan citat Marije Montesori:

„Mi ne možemo učiti dete kako da bude umetnik,
ali možemo mu pomoći da samo razvije
-oko koje vidi
-ruku koju sluša
-dušu koja oseća.“

Doviđenja, dragi roditelji.

Do sledećeg priloga,
Tamara

Podelite prilog sa prijateljima
4.9 10 гласови
Article Rating
Претплати се
Обавести о
guest

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

2 Comments
Најстарије
Најновије Највише гласова
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре
Dragana
Dragana
2 године пре

Ja sam baka, čuvam unuka od godinu dana i rado čitam Vaš blog.

tamara
Уредник
tamara
2 године пре
Одговор за  Dragana

Tako mi je drago da Vas imam kao čitaoca, super ste! Veliki pozdrav i uživajte u toj predivnoj ljubavi prema unuku <3