Vremenska linija života Svetog Save

Vremenska linija života Svetog Save

Ili o nagradi i kazni u Montesori obrazovanju

Na svim svojim putevima znajte da pravi budu putevi vaši i noge vaše neće se spoticati.
Sveti Sava

Rođendanski prilog posvećen Mariji Montesori uveo nas je u priču o vremenskoj liniji u Montesori obrazovnom sistemu. Na kraju priloga možete preuzeti kartice vremenske linije života Marije Montesori, na ćiriličnom i latiničnom pismu.

Januar je bio idealan mesec da kreiram materijal za vremensku liniju života Svetog Save, istorijske ličnost za koju ćemo reći, bez izuzetka, da zaslužuje ono mesto iznad tabli u učionicama…

Naravno i mnogi drugi.

Dositej, Tesla, Andrić, Pupin, Milutin Milanković…

Slažem se i Desanka je zaslužila…

Može i Vuk!

Ooo koliko znamenitih ličnosti imamo!

Ministre predlažete?…

U budućnosti nekoj, što da ne. Hologramski…

Mislim na hologramski ram, ne na hologramske ministre!

(Mada…)

No, vratimo se Svetom Savi.

Školski sistem Srbije i Republike Srpske dan njegove smrti, 27. januar (ili 14. januar po starom kalendaru) proslavlja kao školsku slavu. Obeležava se uglavnom svečanim priredbama i svečanim dodelama nagrada.

Bajkovita biografija o princu-monarhu, legendarne priče o njegovoj mudrosti i svečane himne, sve se to čulo ovih dana. Sve je uzvišeno, čisto i sveto kad govorimo o Svetom Savi. Obično u godišnjem planu rada, temu meseca januara nazovem Dete i duhovnost. Pod duhovnošću smatram sve ono sveto i netaknuto što dete nosi u sebi, njegov poziv i put, koji mi odrasli treba da otkrijemo i zaštitimo. Marija Montesori nam to otkriva kao „tajnu“ deteta.

Prvi pisani trag o proslavi Svetog Save kao školske slave, nalazi se u Beču, u Austrijskoj narodnoj biblioteci, u udžbenicima Srpsko – latinske škole (Sremski Karlovci 1734. godina).

Zemunski protojerej Jefta Ivanović uveo je 1812.godine pravilo o školskoj proslavi za dan Svetog Save.

Knez Miloš je doneo naredbu 1823. godine da se dan Svetog Save slavi kao školska slava.

Konačno, 1840. godine, knez Mihailo Obrenović ozakonio je Svetog Savu kao školsku slavu. Predstavnici državne i crkvene vlasti proglasili su ga za patrona svih naših škola i obavezali na svečane proslave.

Posle Drugog svetskog rata, negde od 1947. godine, Sveti Sava je bio zabranjen i nije slavljen skoro pola veka.

Školska slava Sveti Sava postepeno se vraća u škole devedesetih godina, kao i dodela Svetosavske nagrade.

Svake godine opštine i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, raspišu konkurs za dodelu Svetosavskih nagrada zaposlenim u prosveti, učenicima, institucijama, i drugim istaknutim ličnostima koji su dali veliki doprinos obrazovanju. Svetosavska nagrada je najprestižnije priznanje „za postignute izuzetne rezultate u oblasti obrazovanja i vaspitanja, unapređivanju vaspitno – obrazovne prakse i razvoju naučnih i umetničkih dostignuća u oblasti obrazovanja i vaspitanja“.

Da li ste i vi stekli utisak, u poslednje vreme, da se umešala politika pri dodeli ove nagrade? Pitate li se kao i ja, da li treba da se ova sveta i jedinstvena nagrada prosvetara, dodeli pivari ili političaru? Zar oni nemaju svoje neke nagradice, igrice i svoj svet…

Taman kad sam naoštrila pero i „argumentovano“ prionula na pisanje zašto NE (nekima) Svetosavska nagrada, dobijem divnu, razoružavajuću vest!

Vaspitačica koja godinama predano radi u Montesori grupi pri državnom vrtiću, dobila je Svetosavsku nagradu. Kolege i opština su je prepoznali i nagradili.

Priznajem, ipak nam je potrebna Svetosavska nagrada!

Kazna i nagrada u Montesori obrazovnom sistemu

Niko nikad nije nešto veliko uradio zato što ga je očekivala nagrada ili zbog straha od kazne. Velike stvari i dela dolaze iz velikog rada i davanja. Pisala je tako Marija Montesori (Otkriće deteta).

Svako ima posebnu sklonost ili posebnu tajnu, skriveni poziv. Možda je skroman, ali svakako koristan. Svako ima svoj kosmički zadatak. Na nama je pomognemo deci da ga pronađu i da poštuju poziv drugih.

Većina nas je vaspitano i obrazovano u sistemu koji nagrađuje i kažnjava. Svakako je to uticalo na oblikovanje naših ličnosti i uloga kao edukatora i/ ili roditelja.

Zato većina nas danas koristi sistem nagrade i kazne u radu ili odgajanju dece.

Kako izaći iz tog sistema? Ili, zašto uopšte izaći „kad daje rezultate?“ Ili ipak ne daje, priznajmo…

Meni je dovoljno da pođem od sebe, od inata kad me neko „kazni“ a opet sa stidom priznajem, primenim je u radu ili vaspitanju.

Ne koristiti nagrade i kazne, lekcija je koju još uvek učim i najzahtevnija promena. Svesna sam da moram raditi na sebi, ali nemam ideju niti viziju kako će se model nagrade i kazne promeniti u srpskom (pred)školskom sistemu ili roditeljstvu.

Hajde zato da „skoknemo“ do Montesori obrazovnog sistema i probam da razjasnim kako funkcioniše „tamo“ bez nagrade i kazne i šta umesto istih.

U Montesori školama nema zvezdica, smajlića, pečata i sličnih simbola nagrade i ocenjivanja. Sve evaluacije, procene i komentari su nevidljivi za decu. Pa ipak, deca se ponašaju pozitivno, uključeno, aktivno jer su motivisana iznutra.

Deca iz tradicionalnih škola su stalno uslovljena kaznama i nagradama koje mogu imati trenutne rezultate, ali na duže staze ne izazivaju preko potrebnu promenu, čak mogu dovesti do kontra efekta.

Ukoliko često koristimo nagradu i pohvalu, deca mogu postati nesigurna i anksiozna, sumnjičava da li će nešto dovoljno dobro uraditi.

Ukoliko često koristimo kaznu, deca mogu postati neprijatna, kritički raspoložena, buntovna, nevaspitana…

Umesto nagrade priznanje

Marija Montesori je verovala u detetovu unutrašnju potrebu da radi produktivno. Razlikovala je dečiji rad od rada odraslih.

Kad odrasla osoba radi, ona ima za cilj da izvrši neki zadatak.

Dečiji rad je važniji!

Dete dok radi, ono radi na svom odrastanju, na stvaranju odrasle osobe. Ako detetu obezbedimo svrsishodnu i smislenu aktivnost, ono će postati nadahnuto i razvijaće unutrašnju disciplinu. Za to (ili zato) su važni periodi posebne osetljivosti i posmatranje u Montesori grupi. Kada se pravovremeno odgovori na detetov unutrašnji poriv, to će biti jače od bilo koje nagrade i pohvale.

U Montesori grupama detetu se odaje priznanje za trud i rad koji ulaže. Ponekad im je potrebno ohrabrenje, ponekad pohvala. Da bi bile efikasne, pohvale moraju biti iskrene. Ali priznanje za rad – to tako važno i svečano zvuči! Takođe, priznanje mora biti realno i zasnovano na činjenicama!

Pođimo od nas samih! I mi odrasli se osećamo dobro kad nam uvaže trud i rad. Ljude koji uporno rade za nagradu, za bonus, za bolju poziciju, za spoljašnu potvrdu, ne izgledaju nam srećno i zadovoljno, zar ne?

Nagrade i pohvale koje dolaze spolja, imaju tendenciju demotivisanja kad se iste uklone.

Verovatno ste pronalazili i čitali fraze kako pohvaliti dete. Sve zvuči u redu do onog trenutka kad treba primeniti ispravnu i iskrenu pohvalu. Tada nam izleti „Bravo! Ti si pametna devojčica pametan dečak!“ ili „Bravo! Ti si dobra devojčica/dobar dečak!“ itd. Kao logična posledica dešava se da dete, kad ne uspe, odreaguje sa „Baš sam glup/glupa“ ili kad drugi prekrši pravilo „Ti si loš/ loša!“

Iznesite opisno priznanje rada i truda na osnovu činjenica

  • Uspeo si sam/sama!
  • Uspeli smo zajedno!
  • Koristio si/ koristila puno zelene boje da nacrtaš.
  • Probao si na više načina dok nisi uspeo.
  • Trebalo ti je vremena ali si uspeo/ uspela.
  • Odložio si materijal na mesto, sad će ga naći svako kad mu bude zatrebao.
  • Pomogao si X da pokupi materijal. Vidim da je zahvalna.

Odajte priznanje i izrazite zahvalnost kad stvarno to osećate

  • Hvala ti što si mi pomogao/pomogla…
  • Bilo mi je lakše da pripremim ručak sa tobom, hvala ti.
  • Zahvalna sam ti što si pomogao mlađem bratu da opere ruke. Sad znam da mogu da se oslonim na tebe.

Ohrabrite dete sa pitanjima

  • Šta ti misliš da možeš uraditi po pitanju toga?
  • Koji je tvoj omiljeni način?
  • Možeš li to da mi objasniš?
  • Šta si uradio pa ti je uspelo ovog puta?
  • Vidim da si ljut, mogu li ti pomoći?

Pohvalite i priznajte kako se vi osećate i dete ili kako se drugi osećaju

  • Uživala sam da radim sa tobom.
  • Volim da gledam kako crtaš.
  • Pogledaj kako su tvoji drugari nasmejani kad im pomogneš.
  • Nastavio si da se trudiš iako ti je bilo teško.
  • Osećaš ponos kad pomogneš mlađem.
  • Izgledaš zadovoljno kad to završiš.

Umesto kazne prirodno – logičke posledice

U Montesori učionicama jedan od ciljeva jeste da deca rade ispravno, ne zato što će biti kažnjeni ako to ne čine, već zato što ne žele da negativno utiču na ljude i svet oko njih. Ako radite ili podižete decu predškolskog uzrasta, učite ih Negovanju socijalnih odnosa.

Danas na mnogim blogovima o Montesori obrazovanju ili na edukacijama možete pročitati/ čuti termin prirodno – logičke posledice ponašanja umesto kazne. Ovaj termin nije primarno Marijin, već alatka Adlerovog pristupa Pozitivne discipline. No, uklapa se savršeno u Montesori pristup.

Kad decu učimo o prirodno – logičkim posledicama važno je da koristimo razvojno odgovarajuće metode i iskustva.

Deca mlađa do 3 godine nisu još zrela da razumeju posledice svog ponašanja. U tom slučaju odrasli koriste skretanje pažnje od stvari koje dovode do neprihvatljivog ponašanja. Ukoliko ne uspeva, dete skroz izmeštamo iz situacije.

Kad dođu u uzrast da razumeju posledice svog ponašanja (3 plus godine) razgovaramo sa njima kako određeno ponašanje nije prihvatljivo zato što će… povrediti druge, napraviti štetu, izgubiti nešto važno. Ukoliko se ponašanje nastavi pojačavamo naglašavanje posledica…

„Ako nastaviš da vičeš dok drugi rade, izgubićeš pravo da radiš svoju aktivnost zato što ometaš druge.“

Kada dete i dalje nastavi sa neprihvatljivim ponašanjem uklanja se iz situacije. „Izgubio si pravo da gradiš roze kulu zato što si, iako sam te zamolila da prestaneš, nastavio/nastavila da ometaš druge.“

Sve ovo se odnosi na situacije kada dečija bezbednost nije ugrožena. Ukoliko je ugrožena bilo čija bezbednost, istog momenta se dete udaljava od grupe i/ili situacije. Bilo da dete razume ili ne razume posledice ponašanja zbog uzrasta, ni pod kakvim okolnostima se ne dopušta destruktivno i štetno ponašanje.

Budimo oprezni sa „Izvini“. Neretko se događa da deca „ispale k’o iz topa“, znajući da im je to karta za izlazak iz nevolje. Kada ih izgovore iz tih razloga, ne uče se saosećanju i odgovornosti za svoje postupke.

U Montesori vrtićima se ne insistira na „izvini“. Ta lepa reč je rezervisana za trenutke kada se dete stvarno oseća loše zbog svojih postupaka.

Oko šeste godine deca mogu da uklope posledice svog ponašanja u širu sliku sveta. U tom uzrastu jasno razumeju koje su to prirodne i logičke posledice i često ih koristite u komunikaciji. „Šta ti misliš, zašto moramo… ili nećemo…?“ Deca na ovaj način postaju „aktivni slušaoci“ a zavađene strane iznose svoje razloge i osećanja. Vremenom kroz aktivno slušanje i mirno rešavanje sukoba, deca shvataju da se sukobi događaju uglavnom zbog nerazumevanja.

Oko devete godine, Montesori učenici postaju pravi čuvari mira, primenjujući sva znanja i veštine koje su stekli do tada. Aktivno slušaju, saosećaju i pružaju podršku.

Za praktične savete i taktike rada sa decom, toplo preporučujem knjige Pozitivne discipline:

  1. Pozitivna disciplina prve tri godine“ – grupa autora dr Džejn Nelsen, Mr červil Irvin, Rozlin Dafi
  2. Podižite svoju decu bez podizanja glasa“ – Sara Čejna Redklif

Webinar lekcije

Webinar (Web Based Seminar) su predavanja, seminari ili radionice organizovane putem Interneta i sve je češći vid edukacije. Pristupačnija (jeftinija) varijanta je preko mejlova, skuplja preko Skajpa.

Kad god imam priliku i vreme, odgledam neki free webinar sa bloga Trillium Montessori: Resources for Montessori Teachers, Leaders, Parents.

Prijavite se ako vam engleski nije prepreka, možete čuti pregršt korisnih saveta i iskustva drugih Montesorijanaca.

Takođe, radim na tome i nadam se, da ćemo se jednog dana umrežiti na našim prostorima i učiti putem webinar-a.

Poslednji free webinar koji sam odgledala govorio je o 5 koraka kako sa poštovanjem da preusmerite dete u Montesori grupi.

Pokušaću da vam prenosim savete predavača sa višedecenijskim iskustvom u Montesori grupama. Bez obzira što dolaze sa prostora USA, ne zaboravite, ceo Montesori pristup se zasniva na univerzalnim dečijim karakteristikama, stoga možemo gotovo sve primeniti.

Ukoliko u vašoj Montesori grupi imate dete koje se nikako da se polarizuje već se igra sa materijalom, koje se blesavi i luta, umesto da se skoncentriše na rad, probajte sledećih 5 koraka kako sa poštovanjem preusmeriti dete.

  1. Prvi korak je sačekati. Ne reagujte odmah već napravite pauzu i posmatrajte. Možda ugledate gde i kako možete delati. Možda se dogodi i da se dete samoreguliše.  Koliko ćete dugo čekati i kada ćete se umešati zavisiće od uzrasta deteta, doba dana, vašeg saznanja da možda dete prolazi kroz neki težak period… Sada do izražaja dolazi vaša veština posmatranja, i ovo je najteži korak za odrasle. Pre bilo koje vaše reakcije važna je konekcija sa detetom. Posmatrajte situaciju, i procenite kada je trenutak da se povežete sa detetom, da vas oseti.
  2. Drugi korak je neverbalni. Ako se dete ne koriguje u prvom koraku, mi se onda povezujemo sa njim, najpre govorom tela. Najčešće je to kontakt očima, podignuta obrva, raširene ruke, otvoreni dlanovi, osmeh. Na taj način deca „čitaju“ iz našeg prisustva da imaju pored sebe reagujuću odraslu osobu. Teško da se nećete povezati sa detetom kad im se osmehnete i ispružite ruke.
  3. Treći korak je verbalan, veoma važan i moćan korak. Pre nego što pošaljete detetu poruku, morate voditi računa o tonu glasa. Veći uticaj može imati taj ton nego sadržaj poruke. Zato vežbajte, snimite ako treba svoj glas i probajte da se smejete dok govorite. Montesori vaspitači su uglavnom vlasnici  prijatnog i milozvučnog glasa.
    Osim tona, važno je i koliko reči koristimo. Naravno, ne previše reči. Za mlađe dete koristimo manji broj reči koje su usmerene na aktivnost. Na primer, jedno jasno „Hodamo…“ umesto glasnog „Ne trči!“ ili „Nemoj trčati!“ Mlađa deca čuju samo trči. („Molim vas, nemojte trčati“ je dugačak zahtev za trogodišnjaka.) Takođe, mlađem detetu od 3 godine dajete 4 do 7 sekundi više nego starijem da se vrati na hodanje. Njegovom mozgu treba više vremena da primi informaciju i da je „spusti“ na noge.
    Šestogodišnjaka možete uvesti u dvosmernu komunikaciju, jasno i ljubazno.
    „Videla sam da tvoje noge jure po sobi.“
    „Oooo bio sam u žurbi!“
    „O bio si u žurbi zato što su tvoje noge jurile po sobi?“
    U ovom delu mogu pomoći pravila koja postavite na početku školske godine. Brini o sebi, brini o drugima i poštuj okolinu, jednostavna su i moćna pravila.
  4. Četvrti korak nazvan je resetovanje i odnosi se na vas. Ukoliko nije uspelo preusmeravanje deteta, izađite na kratko iz prostorije, zaklopite oči, popijte čašu vode, udahnite duboko. Dete nastavlja da remeti rad i vi se vraćate i pokušate još jednom, od prvog koraka. Važno je, pre nego što se pređe na peti korak, da se uverite da ste sve pokušali kako bi sa poštovanjem preusmerili dete na rad. Probajte drugačiji ton, druge poruke ili drugi način povezivanja.
  5. Peti korak su konsultacije sa drugom odraslom osobom. Do ovog koraka dolazite kada ste sve prethodne korake više puta ponovili, međutim, ponašanje deteta se ne menja. Sada je pitanje kako da pomognemo detetu a ne kako da ga zaustavimo. Potrebna je konsultacija sa strane, mišljenje nekog ko ima drugačiji uvid, ili konsultacije sa porodicom. Jedan od mitova koji se mora razbiti u praksi jeste, da sve rešavate sami i da ste manje dobri vaspitači ako „ne izađete na kraj sa detetom“. Svi smo na putu na kome učimo, nemamo sve odgovore i rešenja, i to je O.K.

Na kraju ovog priloga, moram priznati da mi je trebalo više nego inače da ga napišem. I opet nisam sigurna koliko sam vam približila Montesori atmosferu u grupi. Kad razgovaram sa iskusnim Montesorijancima, začudim se i zadivim kad priznaju da neki Marijin pristup shvate tek posle par godina. Taj a-ha momenat koji ćete imati zajedno sa decom na Montesori putu, nije li to divna nagrada?

Vama Hvala što ste pročitali prilog!

Hvala na svim mejlovima podrške!

Hvala što ste deo Montesori zajednice.

Kao poklon preuzmite kartice Vremenske linije života Svetog Save (na ćiriličnom pismu).

Do skorog priloga,
Vaša Tamara

Podelite prilog sa prijateljima
5 2 гласови
Article Rating
Претплати се
Обавести о
guest

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

2 Comments
Најстарије
Најновије Највише гласова
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре
Biljana
Biljana
4 године пре

Ja sam oduševljena! Bravo!❤

tamara
Уредник
tamara
3 године пре
Одговор за  Biljana

Drago mi je od srca hvala! <3